9.5.2009, Regional Express

Regional Express
BRUNOVA PRIČA O URBANOM VINARSTVU

Razgovarao: Goran Zgrablić

Baš je kul imati vinara u svom rodnom gradu. Trebalo mi je samo deset minuta vožnje autom da stignem od svoje do Brunine kuće koja je smještena odmah iznad Lungomara. Iako Pula (još uvijek) nije izbetonirani megalopolis, kao grad je poznatija po brodogradnji i rock koncertima nego po bilo kojoj vrsti poljoprivrede. Pa ipak, eto me okruženog mnogobrojnim barrique bačvama i velikim inox spremnicima punih vina koje samo čeka da bude degustirano, a dojmovi o njemu stavljeni na papir. Brunov podrum nije lažno šminkerski sa kamenim zidovima i voltama, nego samo obična, jednostavna, tek nešto proširena garaža gdje se temperatura kontrolira klima uređajem a mjesta ima tek toliko da se prođe.

Da li je teško biti urbani vinar?

(smije se…) Više nego što misliš. Ljudi su nam se smijali kad smo prije sedam godina moja obitelj i ja počeli praviti vino u našoj kući. “Ma ste ludi? Nemate dovoljno prostora…” govorili su. Slažem se, situacija nije prekomotna pogotovo kad dođe berba. Tada ovdje vlada luda i užurbana atmosfera, ne možeš se okrenuti jer nema mjesta, a grožde samo dolazi, tone i tone… Naša kuća je na cesti koja vodi do mora, a u rujnu je još toplo i ljudi sa šugamanom pod rukom prolaze, provire u podrum i ne mogu vjerovati kojeg vraga mi to delamo?! “ma, šta ne bi bilo bolje da odeš s nama na more umjesto da se zezaš s time?”.

Odakle dolazi grožđe?

Svo grožđe je iz naših vinograda pokraj Šišana and Šikića gdje uzgajamo istarsku malvaziju, cabernet sauvignon, chardonnay i syrah. Zemlja je tamo jarko crvena, izvrsnog mineralnog sastava i drenažnih sposobnosti. Iako se to područje nalazi samo 10 km istočno od Pule, to je prava divljina! Toliko, da su nam često gosti   napasne divlje svinje koje su toliko inteligentne da znaju odabrati najsočnije i najslađe čokote u redu.

Jug Istre, naspram sjevera, ima sušiju i topliju klimu. Imate li problema sa nedostatkom kiselina?

Točno, ali nastojimo pokriti čokote sa listovima. Ono što nam pomaže je i svježi maestral što ljeti noću ohladi vinograd, udaljen svega nekoliko kilometara od istočne istarske obale.

Čuo sam da se gradi novi vinski podrum?

Točno, biti će u Šišanu, samo nekoliko kilometara udaljen od naših vinograda. To će nam puno olakšati život tijekom berbe a i grožđe će biti prerađeno u puno kraćem roku. Unaprijed upozoravam ljude da ne očekuju rustikalnu građevinu u takozvanom “istarskom” stilu, sa puno volti i kamena. Odlučio sam se za čisti beton, modernu arhitekturu i obojanu epoksi smolu na podu. Na žalost, podrum neće biti gotov za nadolazeću berbu.

Ali molim te, ostavi degustacijsku dvoranu ovdje u centru grada. Mogao bi postati top turistička atrakcija u Puli, odmah nakon Arene.

Nije ti loša ideja! Prvo da mi napravimo podrum a za ostalo ćemo lako. Tada smo krenuli u degustaciju vina iz 2008. Svježi i voćni chardonnay pun zemljanih mirisa, u potpunosti napravljen u inoxu, biti će spreman za šest mjeseci. Neobuzdan 100% cabernet sauvignon sa mirisima crvenog voća i notama papra, jakim taninima i izraženom svježinom, je vrlo pitko vino što je atipično za mlade cabernete. Tada smo krenuli na syrah iz 2008. koji trenutno odležava u barrique bačvama od slavonskog, američkog ili francuskog hrasta. Taj me syrah istog trena impresionirao! Inače nisam neki ljubitelj istarskih crnih vina (osim nekih terana napravljenih na stari način bez puno kompliciranja) ali ovdje sam se nalazio pred vinom sasvim drugačijeg stila. Miris je snažan, voćni, s notama životinjskog vonja, i skoro da se osjeti dim. Mirisi još uvijek nisu lijepo ukomponirani u buket, ali što se drugo može očekivati od tako mladog vina? Svaka je bačva pričala svoju priču, a ona napravljena od američkog hrasta nalazila se tako visoko da je Bruno morao demonstrirati svoje umijeće slobodnog penjanja da bi uzeo uzorak iz nje. Ali večer se nije bližila kraju. Nakon brzog i frenetičnog degustiranja gotovo svih bačava u Brunovom podrumu, napokon smo sjeli na terasu. Napokon sam se dokopao mojeg notesa, neophodnog alata kada ti memorija neizbježno počinje slabiti tijekom degustacija. Njegova žena nam se pridružila za stolom ali zadržala se samo na mirisanju vina jer uskoro očekuju prinovu (čestitke!). Bruno je otvoreno rekao da je ljubomoran na njen “…nos profesionalnog degustatora vina” i njenu sposobnost da brzo imenuje mirise koji nisu tako česti. Probali smo zadnju istarsku malvaziju Ponente 2008, najprofitabilniji proizvod vinarije Trapan, iliti  borbenog konja kompanije. Vrlo je slična onoj iz 2007 koju sam nedavno recenzirao u Regional Expressu – svježe i aromatično vino, s mirisima zelene trave i bijelog cvijeća, sa ukusnom mineralnošću koja uzrokuje lučenje obilnih zazubica u finišu. Ali došlo je i do poboljšanja – blaga gorčina koja je bila prisutna u verziji 2007. je nestala, što je učinilo finiš puno elegantnijim i mekanijim.

Opa, ova malvazija nema gorkasti finiš! Svaka čast.

Samo smo posvetili više pažnje u vinogradu da dobijemo zdrave grozdove, tu je sva mudrost. Ali meni ne smeta malo gorčine ako je dobre kvalitete. Naprotiv, moj otac je sretan, on je oduševljen “slatkoćom” ove malvazije iz 2008. Kad kažem “slatkoća” ne mislim da ima ostatka šečera u vinu, nego se osjeća mekoća viših alkohola na jeziku.

Zašto si se u vinifikaciji malvazije odlučio za odležavanje na vlastitim kvascima (“sur lie” metoda)?

Zato što želim praviti vina koja duže traju, u suprotnosti sa prevladavajućim trendom u Istri da se rade “ready made” malvazije koje mogu najviše opstati 2-3 godine. Ne želim da netko za godinu ili dvije kupi moju malvaziju u supermarketu i nađe je već ocvalu. Loša strana te tehnike je da vino treba više vremena da postane uravnoteženo i zato ova malvazija nije bila spremna za Vinistru. S druge strane, kao nagrada se za par godina mogu očekivati kompleksniji mirisi i okusi. Nakon malvazije, prešli smo na syrah iz 2007. Vino na koje je toliko ponosan dam u vidiš u očima. Odležao je u barrique bačvama 12 mjeseci, te je poslije pretočen u inox gdje čeka punjenje i prodaju krajem godine. Kao šećer za kraj, evo par degustacijskih zabilješki “Zvijeri” kako Bruno zove to vino iz milja.

Pretpremijera – Trapan Syrah 2007

100% Syrah, vol. 14.5 %, 12 mjeseci barrique. Vino je tamno purpurne boje. Miris je dostojne kompleksnosti, prvo se osjete mirisi vinskog podruma, onda džem od višanja, pa nešto lubenice i kompota od šljiva. Diskretne mineralne note grafita, mokrog humusa i zemlje pomažu da miris ne postane napadno sočan i voćni, kao kod mnogih komercijalnih syraha iz Novog Svijeta. Prvi gutljaj je ugodan, svjež, s okusima višnje i plave šljive. Ravnoteža je još uvijek pomaknuta na tvrdu stranu naročito zbog divljih tanina koji će se obuzdati do izlaska na tržište. Svejedno, uz hranu ovo vino već sada nema problema, dapače vrlo joj je naklonjeno. Srednjeg do srednje-punog tijela. Srednje dugi finiš sa (opet!) ukusnim mineralima. Vrlo će lako odraditi odležavanje u slijedećih 5-6 godina, a ja već sad sam nestrpljiv da vidim što će biti za godinu dvije. Služiti ga uz divljač, gulaš, janjetinu na ražnju, pečenu patku ili fazana, s paštom ili njokima sa šugom od crvenog mesa s aromatičnim travama. Score 85/100

Zaključak ove večeri?

Istra je upravo dobila izvrsno crno vino koje nije Teran. Budućnost će biti vrlo uzbudljva.

Comments are closed.